Kritike

Dragan Babić: Sanjam svoje drage mrtve

Uticaj tradicije se, uz individualni talenat, makar po Eliotovoj ideji, ističe kao osnovni pokretač nekih od najuspelijih dela svake epohe. Iako je svakako poželjno da se pisci, naročito mladi, otisnu u neke nove prostore i potraže nova stilska, tematska i druga rešenja, jasno je da je svako od njih ukorenjen u nekoj vrsti tradicije i lektire koja ih oblikuje. No, retki su slučajevi u kojima se savremeni stvaraoci pozivaju na tradiciju na tako evidentan i efikasan način kao što je to uradio Bojan Krivokapić u romanu Vila Fazanka (Areté, Beograd, 2023). Uticaj tradicije primetan je već u odabiru protagonistkinje koja,

Maja Solar: Raščvoravanja priča

Već naslov drugog romana Bojana Krivokapića naznačava topografski nerv priče ili mnoštva priča koje se ovde uvezuju: Vila Fazanka je stara paorska kuća u jednom ravničarskom selu. Nije jasno označeno ime sela u kojem se nalazi ova kuća, kao što se ne daju ni geografske odredbe poput Vojvodine, Srbije, Hrvatske ili Jugoslavije. Nemačka se u romanu pojavljuje kao Deutschland, i to se pominje jer je glavna protagonistkinja veći deo života radila tamo. Ključna odrednica gde se nalazi Vila Fazanka jeste Sever, iako se deo priča odvija i na Primorju, u južnim morskim predelima. Autor, međutim, već na početku naznačava kako

Tomislav Augustičnić: Bum, Cile, bum! ili Igra protiv pravila

Kada pristupaju književnim djelima koja se na ovaj ili onaj način dotiču queer tema, odnosno tema vezanih za rodne i seksualne identitete koji nisu heteronormativni i cisrodni, a onda specifično i muške homosocijalne/homoseksualne erotske i/ili emocijalne žudnje, većina aktera u književnom polju dočeka takva književna djela dobro poznatom strategijom tvrdoglavog ignoriranja i prešućivanja. Ironično, manji dio književnog polja diskurzivno se šunja oko stvari kao mačka oko vruće kaše. Tako se u kritikama i na javnim događanjima o homoerotici u književnom djelu (barem u Hrvatskoj) nespretno govori kao svjesno odabranoj pjesničkoj strategiji autora (kao u slučaju pjesničkih prvijenaca Gorana Čolakhodžića i

Ivan Šunjić: Romaneskni vez

Proleće se na put sprema treća je knjiga Bojana Krivokapića, najprije objelodanjena u beogradskom (Red Box, 2017.), a potom i u sarajevskom izdanju (Buybook, 2017.). Ujedno je riječ o prvom romanu ovog postjugoslavenskog pisca koji mu je priskrbio Nagradu „Mirko Kovač“ za najboljeg regionalnog romansijera mlađeg naraštaja. Kako se napominje u autorskoj bilješci, knjiga je pisana u razdoblju od dvije godine i na različitim lokacijama koje je autor imao priliku posjetiti boraveći u nekolicini književnih rezidencija – Pazin, Tirana, Rijeka i Visby. Preko činjenica o prilikama u kojima je nastajala Krivokapićeva proza nije lako prijeći, kako zbog karakteristične topografije njegova

Jelena Zagorac: “Proleće” među svojima

Gregor iz romana Proleće se na put sprema je neko ko živi u kulturi negovorenja i prećutkivanja, a spreman je da pita i da sazna. U ponedeljak, 25. februara 2019. u Biblioteci “Eržebet Juhas” u Bačkoj Topoli gostovao je književnik Bojan Krivokapić, a povod je bio njegov roman Proleće se na put sprema. Roman Proleće se na put sprema je  2018. godine u Rovinju dobio Nagradu “Mirko Kovač” (za najbolji roman autora do 35 objavljen na području Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore), a ušao je i u uži izbor za NIN-ovu nagradu. O knjizi je dosta pisano