Bojan Krivokapić

Teofil Pančić: Na razvalinama sveta

Intrigantan, obećavajući romaneskni debi o odrastanju u disfunkcionalnoj porodici i u disfunkcionalnoj zemlji. „Sedi u ljuljašci okačenoj o staru krušku. Kraj je osamdesetih, ali on to ne zna. Sve mu se čini idiličnim, i ta ljuljaška, i stara kruška, i dvorište, i kokoške koje protrčavaju, mama, tata, baba, deda, tetka, sve. Ljulja se tako, neko ga ljulja, ne zna ko, juri kroz vazduh čvrsto se držeći za konopce, leti skoro do neba, i najednom – u blatu je. Svi mu se smeju, on počinje da plače, ljut je, ništa ga ne boli ali je ljut, kako je to moguće, tokceo tekst

Dinko Kreho: O knjizi kratke proze „Trči Lilit, zapinju demoni“ i zbirci gemischt-poezije „Žoharov let“

Bojan Krivokapić, tridesetogodišnjak rodom iz Bačke Topole a nastanjen, čini se, od Vardara do Triglava, na putu je da postane istinska književna zvijezda u „regiji“. U protekle dvije-tri godine Krivokapić kao da je u stalnom pokretu – od jedne do druge književne rezidencije, od ovoga do onoga gostovanja. Pritom, bilo da se nalazi u Istri, Sarajevu, Novom Sadu ili Prištini, on emfatički promišlja stanje u polju književnosti i kulture, kao i u širem društvenom okviru; to se promišljanje očituje kako kroz njegovo pisanje, tako i kroz njegov aktivizam na društvenim mrežama. Sam Krivokapić sebe naziva „aktivistom u kulturi“, programski orijentiranimceo tekst

Davor Šišović: Sjetna balkanska tuga

(Bojan Krivokapić: „Trči Lilit, zapinju demoni“, zbirka priča, Gradska knjižnica Pazin, 2014.) Ova je knjiga svojevrsni kuriozitet: njen je original, odnosno njezino prvo izdanje, prije dvije godine u maloj nakladi objavila Narodna biblioteka Jovan Popović iz Kikinde. To je prvo izdanje stiglo na natječaj za istarsku književnu nagradu Edo Budiša, koja se dodjeljuje autorima zbirki kratkih priča do 35 godina iz regije, i pobijedilo. Nema smisla da nagrađena knjiga ne bude dostupna široj publici, pa ju je zato ponovno objavila pazinska Gradska knjižnica, u ediciji Kuća za pisce – Hiža od besid, i to u dvojezičnom izdanju: uz izvorni tekst,ceo tekst

Anita Pajević i Ivan Šunjić: Uz pjesnički gemischt „Žoharov let“

Diplomirani komparatist, skoro pa magistar rodnih studija, ali prije svega svestrani kulturni i općedruštveni aktivist – to su nezanemarivi kvalifikatori koje moramo imati na umu prije nego Bojanu Krivokapiću pristupimo kao književniku. Iako je svoj stvaralački glas posljednih godina povremeno puštao u vidu pjesničkih i proznih objavljivanja u regionalnim časopisima, Krivokapić se književno profilirao objavom proznog prvijenca „Trči Lilit, zapinju demoni“ 2013. godine, ujedno ovjenčanu kikindskom nagradom Đuka Đukanov za autore mlađe od trideset godina. Pjesnička zbirka „Žoharov let“, makrotekstualno atributirana kao gemischt-poezija, može se iščitavati kao svojevrsni lirski nastavak spomenutog prvijenca te je za pretpostaviti da su u njuceo tekst

Andrea Popov Miletić: Dekonstrukcija jedne postjugoslovenske proze

Zajedničkom avlijom izmišljene prošlosti: Bojan Krivokapić, Trči Lilit, zapinju demoni, Kikinda, 2013. Književna dela su nekada mogla da isprovociraju čitavu lavinu društvenih reakcija, o delu se pomno raspravljalo u štampi, autori su neretko završavali na sudu, a reč je imala težinu i shvatala se toliko ozbiljno da je dovodila do političkih potresa (i danas se na radiju vrti jedna reklama koja kaže: „Knjiga koja je izazvala politički skandal…“). Kakva i kolika je moć literature u Srbiji 2013? Može li knjiga u ovoj državi u ovom trenutku izazvati ozbiljne polemike kritičara i proučavalaca književnosti, te rasprave čitalaca podeljenih na različite taboreceo tekst