Bojan Krivokapić

Kritike

Milan Aranđelović: Odrastanje u doba inflacije nacije

Bojan Krivokapić je svojim polu-autobiografskim romanom prvencem „Proleće se na put sprema“ objavljenom u izdanju Red Boxa odlučio da nam otvori svoj album porodičnih fotografija. Ovaj album koji obuhvata nekoliko generacija Gregorovih predaka i rođaka ne sačinjava ona Tolstojeva porodica koja je nesrećna na svoj način. Ne. Porodica koja nam je prikazana u ovom romanu nesrećna je na, tako tipično, balkanski način. Glavni junak Gregor (kao i Krivokapić) rođen je sredinom osamdesetih godina minulog veka. Stekao je samosvesnost i moć dugotrajnog pamćenja taman kada je sazrelo vreme završetka radova na rušenju još jedne Jugoslavije u nizu. Gregorovo mlado, sedmogodišnje, telo,

Zoran Janković: Kata Nesiba i komentari i Proleće se na put sprema

U ovom kutku ovog broja Optimista punog srca i uz podosta saborničkog ushićenja imamo zadovoljstvo da vam pažnju skrenemo na dve iznimno zanimljive knjige, koje, doduše, da se ne lažemo već na samom početku ove priče, LGBT momenat pružaju i postavljaju u drugi ili treći pripovedni plan, ali ipak na nedvojbeno značajno mesto. Premda posve drugačije i po sadržaju, i po tonu, i po književnom im rodu, ove dve knjige ponajpre govore o dve iste stvari – marginalizaciji/marginalizovanima i onima koji život doživljavaju upadljivo intenzivnije i snažnije od većine. „Kata Nesiba i komentari“ Ivana Jankovića (uz ilustracije Veljka Mihajlovića) istinska

Teofil Pančić: Na razvalinama sveta

Intrigantan, obećavajući romaneskni debi o odrastanju u disfunkcionalnoj porodici i u disfunkcionalnoj zemlji. „Sedi u ljuljašci okačenoj o staru krušku. Kraj je osamdesetih, ali on to ne zna. Sve mu se čini idiličnim, i ta ljuljaška, i stara kruška, i dvorište, i kokoške koje protrčavaju, mama, tata, baba, deda, tetka, sve. Ljulja se tako, neko ga ljulja, ne zna ko, juri kroz vazduh čvrsto se držeći za konopce, leti skoro do neba, i najednom – u blatu je. Svi mu se smeju, on počinje da plače, ljut je, ništa ga ne boli ali je ljut, kako je to moguće, tok

Dinko Kreho: O knjizi kratke proze „Trči Lilit, zapinju demoni“ i zbirci gemischt-poezije „Žoharov let“

Bojan Krivokapić, tridesetogodišnjak rodom iz Bačke Topole a nastanjen, čini se, od Vardara do Triglava, na putu je da postane istinska književna zvijezda u „regiji“. U protekle dvije-tri godine Krivokapić kao da je u stalnom pokretu – od jedne do druge književne rezidencije, od ovoga do onoga gostovanja. Pritom, bilo da se nalazi u Istri, Sarajevu, Novom Sadu ili Prištini, on emfatički promišlja stanje u polju književnosti i kulture, kao i u širem društvenom okviru; to se promišljanje očituje kako kroz njegovo pisanje, tako i kroz njegov aktivizam na društvenim mrežama. Sam Krivokapić sebe naziva „aktivistom u kulturi“, programski orijentiranim

Davor Šišović: Sjetna balkanska tuga

(Bojan Krivokapić: „Trči Lilit, zapinju demoni“, zbirka priča, Gradska knjižnica Pazin, 2014.) Ova je knjiga svojevrsni kuriozitet: njen je original, odnosno njezino prvo izdanje, prije dvije godine u maloj nakladi objavila Narodna biblioteka Jovan Popović iz Kikinde. To je prvo izdanje stiglo na natječaj za istarsku književnu nagradu Edo Budiša, koja se dodjeljuje autorima zbirki kratkih priča do 35 godina iz regije, i pobijedilo. Nema smisla da nagrađena knjiga ne bude dostupna široj publici, pa ju je zato ponovno objavila pazinska Gradska knjižnica, u ediciji Kuća za pisce – Hiža od besid, i to u dvojezičnom izdanju: uz izvorni tekst,

Podrži moje pisanje preko Patreon-a