Bojan Krivokapić

Ivan Šunjić: Romaneskni vez

Proleće se na put sprema treća je knjiga Bojana Krivokapića, najprije objelodanjena u beogradskom (Red Box, 2017.), a potom i u sarajevskom izdanju (Buybook, 2017.). Ujedno je riječ o prvom romanu ovog postjugoslavenskog pisca koji mu je priskrbio Nagradu „Mirko Kovač“ za najboljeg regionalnog romansijera mlađeg naraštaja. Kako se napominje u autorskoj bilješci, knjiga je pisana u razdoblju od dvije godine i na različitim lokacijama koje je autor imao priliku posjetiti boraveći u nekolicini književnih rezidencija – Pazin, Tirana, Rijeka i Visby. Preko činjenica o prilikama u kojima je nastajala Krivokapićeva proza nije lako prijeći, kako zbog karakteristične topografije njegovaceo tekst

Jelena Zagorac: “Proleće” među svojima

Gregor iz romana Proleće se na put sprema je neko ko živi u kulturi negovorenja i prećutkivanja, a spreman je da pita i da sazna. U ponedeljak, 25. februara 2019. u Biblioteci “Eržebet Juhas” u Bačkoj Topoli gostovao je književnik Bojan Krivokapić, a povod je bio njegov roman Proleće se na put sprema. Roman Proleće se na put sprema je  2018. godine u Rovinju dobio Nagradu “Mirko Kovač” (za najbolji roman autora do 35 objavljen na području Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore), a ušao je i u uži izbor za NIN-ovu nagradu. O knjizi je dosta pisanoceo tekst

Nataša Lazukić: Sve je isto u mom kraju, samo mene više nema

Prikaz knjige „Proleće se na put sprema“, RED BOX/Buybook, 2017. Literarno putovanje praćeno poniranjem u hodnike sjećanja obično počinje pitanjima „ko sam, što sam“. Hrabrost je odvažiti se i istražiti. Izroniti iz bezindentiteskog haosa. I otkriti ljepotu svijeta u prolaznosti i nestajanju, ljepotu pogašene lampe kako je naziva Vladan Desnica. Proleće se na put sprema je roman prvenac Bojana Krivokapića, kreiran tokom njegovih dugogodišnjih putovanja po književnim rezidencijama, kopanju po uspomenama iz djetinjstva u bivšoj Jugoslaviji i traženju onih koje više nema. Cveta trešnja u planini, proleće se na put sprema, sve je isto u mom kraju, samo mene višeceo tekst

Goran Lazičić: Crna ovca, beli zubi

Nakon knjige kratke proze Trči Lilit, zapinju demoni (2013) i zbirke poezije Žoharov let (2014), Bojan Krivokapić (1985) objavio je protekle godine prvi roman. Autor pripada generaciji odrasloj u Srbiji koja raspad Jugoslavije nije aktivno doživela, njima nisu vezivane crvene pionirske marame, kada je devedesetih počeo rat, oni su upravo učili da čitaju i pišu. Glavni junak romana i autorov alter ego, Gregor, kao dečak na TV-u gleda snimke rata, ali ne razume šta se dešava, dok stariji ne žele o tome da pričaju sa njim. Više će doznati tek kada mu novi školski drugovi postanu deca ratnih izbeglica. Prolećeceo tekst

Enes Kurtović: Povijest nebitnih ljudi – O romanu „Proleće se na put sprema“ Bojana Krivokapića

Kada otvarate korice romana „Proleće se na put sprema“ Bojana Krivokapića imate osjećaj da otvarate poklopac kartonske kutije u kojoj su pohranjene nečije porodične fotografije. Čitanje romana, čin je razgledanja ovih fotografija. Među njima je i poneki dokument, štampan pisaćom mašinom na već požutjelom papiru i par razglednica sa obale poslanih na adrese koje više ne postoje. Pred nama se ređaju sudbine uže i daljnje rodbine, priče o ljudima koji za sobom nisu ostavili istorijske podvige, građevine ili djela po kojima će ih se sjećati potomci ili njihovi savremenici. Njihovo postojanje zadržao je fiksir na fotografskom papiru (do prvog požara)ceo tekst