Jelena Zagorac: “Proleće” među svojima





Gregor iz romana Proleće se na put sprema je neko ko živi u kulturi negovorenja i prećutkivanja, a spreman je da pita i da sazna.

U ponedeljak, 25. februara 2019. u Biblioteci “Eržebet Juhas” u Bačkoj Topoli gostovao je književnik Bojan Krivokapić, a povod je bio njegov roman Proleće se na put sprema.

Roman Proleće se na put sprema je  2018. godine u Rovinju dobio Nagradu “Mirko Kovač” (za najbolji roman autora do 35 objavljen na području Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore), a ušao je i u uži izbor za NIN-ovu nagradu. O knjizi je dosta pisano i govoreno, bilo je književnih večeri širom bivše Jugoslavije. Budući da ja nastojim da pišem o temama, ljudima i događajima o kojima ili uopšte ne govore i ne pišu ili malo govore i pišu drugi ljudi, stala sam da razmišljam postoji li nešto što će Bojanovo gostovanje ovde izdvojiti  od gostovanja u drugim mestima. A onda sam shvatila.

Dela Bojana Krivokapića su deo naše (bačkotopolske) zavičajne zbirke. Iako Bačku Topolu uglavnom vezuje za Zobnaticu i vađenje krvi, Bojan je istakao da mu je drago što može da održi književno veče u gradu iz lične karte i svih drugih dokumenata. Kako sam kaže, odrastao je u Feketiću i Lovćencu (obližnjim selima). Dakle, samo mu je ovde nastavnica mogla reći da ga pamti još iz osnovne škole, da poznaje njegovu porodicu i da je u glavnom liku iz romana Gregoru prepoznala njega. Takođe, samo je ovde od druge čitateljke mogao čuti da je imala problem da dečka iz komšiluka posmatra kao pisca, tj. da odvoji Bojana od Gregora 🙂

SASVIM OBIČAN, NESVAKIDAŠNJI GREGOR

Roman Proleće se na put smprema predstavlja spoj fikcije i autobiografskog, a za njegovog autora autobiografska je svaka priča koja tišti pisca, bez obzira na to da li ju je lično preživeo ili ne. Gregor je dečak okružen ljudima čiji su mali životi, već time što su životi, dovoljno veliki da se o njima priča. Za Bojana Gregor je veseo dečak kog je život mlatio gde je stigao ali je on uspevao stalno da se miče i da se izmiče raznim zamkama. On je neko ko živi u kulturi negovorenja i prećutkivanja (smrt), a spreman je da pita (život) i da sazna. A najviše saznaje od baba, koje su “sehare sjećanja”, ali se od njih očekuje da ćute… Slušajući priče tih neobrazovanih, poluobrazovanih ruralnih žena u multinacionalnoj sredini, on usvaja i prenosi jedno kulturno sećanje koje je mnogo duže od njegovog biološkog. Tim kulturnim sećanjem, uz koje ide i zaborav, on sklapa fragmente (fragmentarna struktura romana) o jednom vremenu koje je prošlo. Iščupani iz njega, ostali su ljudi koji su u tom vremenu živeli. Zahvaljujući svom kulturnom pamćenju Gregor je – i to je najveća sličnost između autora i njegovog lika – svestan i sadašnjeg trenutka, ovde i sada, koji nam nije dat kao neka nepromenljiva datost. Zato je njegova priča o fašizmu 1941-1945. ustvari priča o sadašnjem trenutku. Zahvaljujući svom kulturnom sećanju Bojan (1985) je uspeo da napiše jugoslovenski roman. On spada u one pisce koji probijaju granice. Zato njegov Gregor putuje, odlazi recimo u Drač i Tiranu i shvata da ljudi tamo izgledaju potpuno isto kao ljudi sa kojima je on odrastao.

ZA KRAJ

Čitajući odlomke iz romana Proleće se na put sprema, razgovor sa Bojanom Krivokapićem pronicljivo je vodila bibliotekarka Dejana Dragić, koja je povukla paralelu sa Desničinim romanom Proljeća Ivana Galeba.

Knjiga Proleće se na put sprema je izašla iz štampe u julu 2017. Ona, baš kao i Gregor, (još uvek) putuje i komunicira sa ljudima, podstičući ih na razmišljanje i čitanje nekih novih knjiga. Bojanova knjiga komunicira, što prema Bojanovom mišljenju, i jeste osnovni zadatak knjige, čiji tvorac treba uvek da stvara iz pozicije dobrote, čak i onda kada ta pozicija nije vidljiva na prvi pogled. Bojanova knjiga putuje i mi smo joj zahvalni što je zastala u Bačkoj Topoli da komunicira i sa nama.Ja se zahvaljujem direktorici Evi Narai i ostalima zaposlenima u Biblioteci “Eržebet Juhas”, koji su došli na ideju da mi putem diktafona omoguće da osetim ovo književno veče koje mi je poznanica opisala kao “lepo, prijatno i intimno”. I mi, zaposleni u Biblioteci i ja, smo ostvarili dobru komunikaciju i evo, uprkos potkrovlju, uspela sam da zabeležim još jedan veliki događaj u našem malom gradu…

(Objavljeno na portalu Jelenine sitnice, Jelena’s stuff, 27. 02. 2019)